Kad bi se mogla pojaviti neka koja je ono, ali zbilja i istinski zadovoljna sama sa sobom i sa životom općenito, to bi bila premija! Onako, jednostavna, prizemna, a opet ponosna i da ima svoje ja. Neka koja ne očekuje da nosim raznorazne maske, niti ih ona sama nosi. Neka prirodna i samoodređena. Konkretna.

Svatko ima neke svoje razloge radi kojih je tu. Neki ih skrivaju od ostalih, a neki čak i sami od sebe. A npr ja; znam da želim upoznat neku istomišljenicu koja želi nekad pobjeći od reale i svih rana koje reala zna zadavati. I ukoliko joj se svidi, bježati sve češće. Toliko možda često, da to prijeđe u neku novu, lijepu i dobru naviku, u kojoj ćemo se nanovo pronaći, ne kao ona ili kao ja, već kao MI.

Iskrenost, prirodnost, opuštenost, ona iskra u oku kad me pogleda i zrnce šarma 🙂