dolina smrti

Ova vrela pustinjska tava drži ne jedan, već tri rekorda – to je najtoplije, najsuše i najniže mjesto u Sjevernoj Americi.

Mrtvačev prolaz, Kanjojn suhi kostiju, Pogrebne planine- čak su i nazivi mjesta u kalifornijskoj Dolini smrti zlosutni. Ovo je najvruće i najsuše mjesto u Sjevernoj Americi- mjesto ljetnih vrućina koje doslovce prže, u kojem može proži i cijela godina a da ne padne ni kap kiše.

Za ljetnih termometar obično pokazuje i do 43 stepeni, a temeprature su dosezale i više od 40 stepeni zabilježene su svakodnevno tokom razdoblja od 6 sedmica.

Ako kiša i padne, često je riječ o naglom prolomu oblaka, pa bujice vode i blata natope sprženu zemlju.

Dolina smrti drži još jedan rekord: na svojooj najnižoj tački, 86 metara ispod razine mora, ona je najniže mjesto na sjeverno američkom kontinentu. NAstala je kad su goleme gromade zemlje potonule duž linije rasjeda, dok su se njima susjedni blokovi uzdigli i oblikovali okolne planine. Ovaj duboki rov, čije dno leži vrlo nisko, dodatno lovi sunce u ovom kraju, koji je ionako vruć i suh do kojeg kiša ne dopire zbog gorja Sierra Nevada.

Posvuda možemo naći dokaze da je klima nekada bila delko vlažnija. Kanjone urezane u stijene stvorile su riječne struje, a tu su i goleme lepeze taloga koji je nanesen s oklonih planina.

Naslage soli zadržale su se na dnu doline nakon što su jezera isparila, a u području Devils Golf Course vjetar i kiša erodirali su sol u šiljaste tornjiće.

Unatoč neptrijateljskom okruženju Dolina smrti itekako je živa. Američki mufloni mogu živjeti s vrlo malo vode, a pustinjske čegrtuše kreću se u skokovima, kako bi što manje doticale vruće tlo.

Stabiljke i lišće vrlo rijetko kamenjarke s bijelim cvjetovima prekriveni su dlačicama koje ih štite od isušujećeg vjetra.

Čak i u malobrojnim slanim potocima i jezercima ima života- sićušne ribice dobro se nose sa slanom vodom. Skupina tragača za zlatom koji su pustovali prema Kaliforniji slučajno je naišla na Dolinu smrti godine 1849. a dolina je dobila ime po njihovom iskustvu.

Odmakli su se sa staze u nadi da će pronaći prečac, no umjesto toga, morali su se spuštati po goloj, posve isušenoj dolini iz koje nije bio vidljivog izlaza. Jedna žena poslije napisala kako su se njezini dječaci držali hrabro iako su jedva mogli govoriti, toliko su im jezici i usne bili suhi i natečeni.

Dovjica iz skupine pronašla su izlaz iz doline i vratila se kako bi ostale poveli u sigurnost. Kad su napuštali dolinu jedan od njih viknuo je ” Zbogom, Dolino smrti”.

Mit o strahotama Doline smrti sve je više rastao. Uvelike uljapšane priče govorile su o karavanama ljudi koji u velikom broju umiru od žeđi, no tragači za zlatom ipak su odlazili onamo potaknuti glasinama o zlatu i srebru.


Leave a Reply


Prijavite se na svoj profil Napravite novi profil
.

 
×
Napravi profil Već imate profil?

 
×
FORGOT YOUR DETAILS?
×

Go up

New Report

Close